Izložba Voda i klimatske promene je urađena u kolaboraciji sa Centrom za promocijom nauke.
Ilustracije, animacije i instalacione zagadjivače su napravili: Nikola Damjanov, dr Jelena Čanak Atlagić i Bojana Damjanov.
Karavan za klimu je projekat koji je osmislio Francuski institut u Srbiji uz finansijsku podršku Delegacije Evropske unije i Kancelarije Programa Ujedinjenih Nacija za razvoj u Srbiji i kompanije CMA-CGM, a koji se realizuje u partnerstvu sa Centrom za promociju nauke.
Povezujući borbu protiv klimatskih promena i vode, Karavan za klimu 4.0 ima za cilj podizanje svesti građana o značaju spoznaje različitih tema u vezi voda na teritoriji Srbije, kao i izazovima vezanih za iste. Fokusiran na mlade, projekat je okrenut njihovom aktivnom uključivanju u borbu za bolje razumevanje, upravljanje i zaštitu voda kao važnog resursa za budućnost.
Izložba se sastoji od nekoliko edukativnih celina:
- Život bez vode
- Ne tako tajni život jedne kapljice
- Kap koja preliva čašu
- Zagađenje vode
- Voda i živi svet
- Kako biti pametan po pitanju vode
U razmišljanju kako da pokrijemo ovu prostornu instalaciju, odlučili smo da se igramo sa ilustracijom, animacijom, augmented reality tehnikama, kao i fizičkim elementima, koji bi još više dočarali zabrinutost zbog prezagađene vode.
Izložba je dvojezična, tj. pokriva sadržaj na srpskom i na francunskom jeziku.
Bila je sastavni deo Festivala Nauke u Beogradu, u maju 2023.
01. Ilustracija
Moj posao je bio da osmislim kako će da izgleda vizuelna priča. Kada uzmemo u obzir da je tema izložbe voda, tako jedna jednostavna stvar, koja se podrazumeva, a opet najdragocenija vrednost koju ova planeta ima. Stil crtanja sam svela na jednostavnost, linearano, čisto i minimalano. Boje su došle kao prirodna stvar - plava, bela i crvnena, kao akcenat boja. Ova priča je prikazana na površini koja treba da predstavlja talas, ilustracija je rađena tako da i sama teče, gde se poglavlja praktično "utapaju" jedno u drugo.
Prvobitni ritam instalacije je izgledao ovako:
Izbor boja i linearni stil ⟶
Finalni ritam izložbe sa povezanim celinama.
Proceduralni detalji
Nikola Damjanov je odgovoran za proceduralni touch, koji je izložbu doveo na neki novi nivo autentičnosti i zanimljivosti. Pred nama su bila dva izazova: 01) Kako stopiti užas plutajućeg đubreta sa živopisnim svetom voda? 02) Kako predstaviti dve krajnosti vremenskih nepogoda, poput suše i poplave, na isti lokalitet, a zadržati već odabran stil ilustracije i zadržati odgovarajuć ritam izlozžbe?
Meduze i kese
Umnožavanje đubreta u polju meduza, gde svaki objekat ima svoju putanju kretanja i ugao stajanja.
Suše i poplave
01) Scena Poplava, 02) Scena Suša, 03) Master Kompozicija, 04) Kompozicija kao sastavni deo izložbe
Infografici i ostali detalji
Sama tekstualna priprema izložbe obilovala je količinom podataka, činjenica, brojeva, saveta, predpostavkama koje su zasnovane na naučnim činjenicama i drugim zanimljivim informacijama. Njihovo predstavljanje je samo po sebi bilo dobra tema za razmišljanje, ali svakako je jednostavnost prikaza govorila više od hiljadu reči.
Šta ja mogu da uradim?
Pametnim odabirom namirnica koje konzumiramo možemo značajno smanjiti svoj vodni otisak. Pored toga, promenom svakodnevnih navika svako od nas može doprineti racionalnijoj upotrebi vode.
01. Uvek nosi svoju flašicu za vodu koju možeš na česmi sa pijaćom vodom dopuniti. Za tvoje zdravlje obrati pažnju da je BPA free, staklo je najčistije za skladištenje vode.
02. Zavrni slavinu! Sačuvaš i do 6l vode u minuti svakog dana tako što zatvoriš slavinu dok pereš zube.
03. Tuširaj se sa manje vode. Probaj da naviješ sat kako bi bar malo skratio ili skratila svoje tuširanje i radi čuvanja čiste vode za piće. U samo jednom minutu tuširanja može da istekne i do 17l vode.
Prilikom odabira kućne hemije, deterdženata, sredstava za ličnu higijenu, uvek biraj proizvode sa sertifikatima koji ne zagađuju vodu i ne ugrožavaju vodeni svet, a samim tim i budući kvalitet vode koju pijemo.
04. Mašinu za veš uključi samo kada je puna.
05. Mašinu za sudove isto tako.
06. Smanji količinu hrane koju bacaš. Već smo rekli da je potrebno puno vode da bi se proizvelo voće, povrće, mleko i meso. Bacanjem hrane indirektno bacamo i vodu.
07. Zalivaj cveće rano ujutru ili na kraju dana. U letnjim mesecima velika količina vode ispari kako dospe na podlogu, zato je bitno da se biljke zalivaju ili rano ujutru ili predveče, kada temperature nisu tako visoke.
08. Ako možeš prikupljaj kišnicu. Ne za piće! Ali biljke će vam biti zahvalne ako ih zalivate kišnicom umesto vodom iz gradskog vodovoda.
09. Ne koristi WC šolju kao korpu za smeće. Svako spiranje podrazumeva ne samo potrošenih već i zagađenih 4-6l vode.
10. Pripremaj hranu na pari. Na ovaj način se ne samo smanjuje upotreba vode nego se i čuva veća količina prirodnih hranljivih materija.
11. Ne podržavaj kompanije i investitore koji nesavesno koriste i zagađuju vodu. Raspitaj se kako globalne, ali i lokalne kompanije koriste i tretiraju vodu u vašemo okruženju. Ako ne kupuješ i ne reklamiraš njihove proizvode udaraš ih tamo gde najviše boli - u džep!
12. Čuvaj i učestvuj u obnavljanju ekosistema šuma, močvara, jezera, reka, planina. Pošumljavanje generalno poboljšava kvalitet podzemnih voda i smanjuje eroziju zemljišta. Utiče i na sliv i na regionalne hidrološke cikluse (smanjuje se oticanje i verovatnoća za pojavu poplava). Zaustavljanje/usporavanje krčenja šuma i degradacije šuma čuva vodne resurse i sprečava poplave, smanjuje oticanje, kontroliše eroziju i smanjuje zamuljavanje reka.
13. Uključi se u lokalne akcije čišćenja reka, pozovi društvo, budi na čelu promene i dobar primer.
Ako svako od nas učini po malo u očuvanju vode, zajedno ćemo učiniti mnogo!
Pitka voda zaista na prvi pogled zvuči kao primarni problem kada je u pitanju zagađenje vode i klimatske promene. Međutim, ne treba zaboraviti da je voda takođe i životna sredina za mnoge biljne i životinjske vrste. Klimatske promene u kombinaciji sa zagađenjem predstavljaju ogroman izazov za opstanak svih njih. Poseban problem imaju vrste koje naseljavaju samo određene regione, takozvane endemične vrste, ali i vodeni organizmi osetljivi na promene koncentracije kiseonika, temperature i kiselosti sredine. Dok vodeni sistemi lokalno trpe različite vrste zagađenja - među kojima prednjači zagađenje plastikom, promena klime deluje na nivou čitave planete. Zajedno, ove stvari čine veliku pretnju za opstanak čitavih ekosistema.
Međutim, već smo rekli da vode na Zemlji ima puno, a ovi procesi traju dugo vremena. Kapljica u vazduhu prosečno provede desetak dana. U okeanima, s druge strane, jedan molekul vode može biti star 3200 godina, a da ne promeni svoje stanje. To znači da je neki molekul vode iz okeana sada isti kao i za vreme prvih olimpijskih igara u staroj Grčkoj ili prilikom osnivanja Rima. Molekul vode u dubokim podzemnim vodama može biti još stariji, preko 10 000 godina, pre bronzanog doba! Reke i jezera izmenjaju svoju vodu dosta brže, u proseku se jedan molekul zadržava u istom stanju 2 do 6 meseci, koliko je i nama trebalo da pripremimo ovu izložbu.
02. Talas (fizički izgled instalacije)
Oblik koji se savija i podseća na talas je osmislila Mirjana Utvić, saradnik za realizaciju programskih sadržaja i izradu eksponata u Centru za promociju nauke. Vizuelnom aspektu je pomogla u vidu vrlo korisnih predloga kako povezati vizuelne elemente u jedinstvenu ilustraciju.
03. Animacija i AR
Nikola Damjanov je ovom projektu udahnuo život animacijom, koja je uz ilustracije i tekstualno objašnjenje još življe predstavila šta se sa vodom zbiva.
Fitoplankton, iako ne toliko poznat, jedna je od ključnih karika u lancu ishrane u morima i okeanima. Povećana kiselost okeana direktno ga ugrožava. Nestanak fitoplanktona ne bi ugrozio samo organizme koji ga direktno koriste u ishrani, već i sve ostale vrste u lancu ishrane (uključujući i nas). Istraživanja već sada ukazuju na znatno smanjenje broja jedinki i na migracije kojima fitoplankton pokušava da izbegne acidifikaciju okeana.
Učestali i produženi morski toplotni talasi pored izbeljivanja korala dovode i do smanjenja populacija različitih vrsta, nasukavanja morskih sisara na obalu, cvetanja toksičnih algi.
Efekti klimatskih promena čak i na najmanje vrste mogu ugroziti ekosisteme i druge vrste širom lanca ishrane.
Promene u zapremini Arktičkog leda 1979 – 2021. (NASA)
*(Temperatura na Arktiku raste duplo brže nego na globalnom nivou, ovaj fenomen se zove Arktička amplifikacija. Jedan od glavnih razloga za to je uprvo topljenje leda. Energija sunca koju bi inače led reflektovao sada biva apsorbovana u okean. )
Jedan od sistema kojim Poljoprivrednici značajno povećavaju efikasnost korišćenja vode je takozvano navodnjavanja kap po kap. Voda se tankim crevima raspoređuje po poljima, a potom se pušta da polako kaplje direktno do korena useva, umesto da se raspršuje po celim usevima putem prskalica. Ovo direktno smanjuje gubitake vode zbog prekomernog isparavanja i neprecizne pokrivenosti. Ukoliko se u čitavu priču uključe i senzori koji prate uslove zemljišta i atmosfere, možemo znati tačno kada treba da zalivamo a kada ne. Na ovaj način, navodnjavanje kap po kap isporučuje vodu u tačnom trenutku kada je to potrebno, pa još više štedimo na potrošnji vode.
Okeani upijaju i do 30% ugljen-dioksida iz vazduha, pri čemu nastaje ugljena kiselina koja snižava pH vrednost okeana. U poređenju sa periodom pre industrijske revolucije kiselost mora se povećala za približno 25%. Ova povećana kiselost naročito ugrožava korale kao i brojne druge vrste koje u kiseloj sredini ne mogu da formiraju i očuvaju krečnjačke skelete. Pored kiselosti, i temperatura mora takođe direktno utiče na koralne grebene širom sveta. Na samo 9% Velikog koralnog grebena u Australiji nije uticao toplotni talas iz 2016.
Usled kontinuiranog stresa toplotom, korali izbacuju sitne obojene alge sa kojima su u simbiozi ostavljajući potpuno beo skelet. Alge fotosintezom obezbeđuju energiju koralima i bez njih korali gladuju. Iako mogu da se oporave nakon izbeljivanja, učestalo izbeljivanje može da ubije cele koralne grebene. Sa ovakvim trendom zagrevanja, koralni grebeni bi mogli da izumru u narednih 20-30 godina. Koralni grebeni predstavljaju jedan od najraznovrsnijih ekosistema koji su izvor hrane i stanište četvrtine vrsta morskih riba.
Vodeni otisak
Današnja poljoprivreda koristi oko 70 odsto svetskih zaliha slatke vode.
Iako je 2 litra vode po osobi u proseku dnevno dovoljno za piće, danas se troši oko 3.000 litara vode da se proizvede hrana potrebna čoveku na dnevnom nivou. Ovi podaci ilustruju u kojoj meri se moderna poljoprivreda oslanja na vodu i izazove sa kojima se suočavaju poljoprivredni sistemi. Za kilogram goveđeg mesa potrebno je potrošiti 35 000 litara vode, prema istraživanju nemačke kompanije Poore & Nemecek.
Količina vode koja je neophodna za proizvodnju određene količine hrane znatno se razlikuje među namirnicama koje koristimo. Uticaj koji proizvodnja ovih namirnica ostavlja na životnu sredinu zovemo vodeni otisak.
04. Zagađivači
Kako sve zagađujemo vodu?
Imajući u vidu koliko je neophodna voda čovečanstvu, nije baš jasno zašto se tako ophodimo prema hidrosferi. Kada bacamo čvrst otpad, poput flaša i drugog đubreta, pravimo takozvano fizičko zagađivanje vode. Pored toga, na vodene ekosisteme fizički utičemo i kad betoniramo obale, utičemo i bukom sa naftnih bušotina i vodenim saobraćajem. Među najvećim zloćama, kada je u pitanju fizičko zagađenje, su termoelektrane koje ispuštaju vrelu vodu u reke ili jezera. Zagrevanje veoma značajno menja vodeni svet.
Za ovaj deo izložbe smo zamolili dr Jelenu Čanak Atlagić da nam pomogne u prikupljanju zagađivača, njihovom grupisanju i pretvaranju u fizički oopipljive oblike, koji bi našoj izložbi dali na uverljivosti i istinitosti.
U svetu, ali i u našoj zemlji, većina reka su postale kanali u koje se izlivaju otpadne vode, a ključni izvori zagađenja reka u Srbiji su neprečišćene industrijske otpadne vode, otpadne vode iz domaćinstava, teški metali, nafta, otpaci iz klanica i pepeo iz termoelektrana. Oni istovremeno i fizički i hemijski zagađuju vodu.
05. Realizacija
Šetnja kroz izložbu
Impressum:
Karavan za klimu je projekat Francuskog instituta u Srbiji koji su finansijski podržali EU delegacija, UNDP i kompanije CMA-CGM, a implementirao Centar za promociju nauke "
"La Caravane du Climat est un projet conçu par l’Institut Français de Serbie avec le soutien financier de la Délégation de l’Union européenne et du bureau du Programme des Nations-Unies pour le Développement en Serbie et de la société CMA-CGM et mis en œuvre par le Centre de Promotion des Sciences"
Produkcija izložbe:
Centar za promociju nauke
Autorski i kreativni tim za izradu izložbe:
dr Tanja Adnađević, Mirjana Utvić, dr Bojan Kenig i Boris Klobučar
Stručni saradnici za pripremu sadržaja :
dr Marija Rajičić i dr Tomica Mišljenović
Urednik tekstova:
Boris Klobučar
Grafički i digitalni dizajn izložbe:
Dizajn zagađivača eksponata:
Prostorni dizajn izložbe:
Mirjana Utvić
Lektura i korektura tekstova:
Ivana Smolović
Comments